Po čemu želiš da te prepoznaju?

Jednom prilikom je jedna gospođa komentirala moj status na Facebook stranici moga bloga poručujući mi da od mog pretjerano pozitivnog stava nitko neće imati previše koristi, da mi ne bi škodilo malo realnosti i životnog iskustva (nakon kojeg bih valjda uronila u crnjak i ne bi mi napamet palo napisati više nijednu pozitivnu rečenicu). Jer,…

Osjećaj u izlogu

U Rijeci već danima pada kiša, kao da ispire cijeli prosinac koji se netko trudio složiti u savršeni advent. Olujni vjetar je u Osijeku srušio veliki bor, a klizalište se počelo otapati. Ljudi s pravom negoduju jer se osjećaj adventa ruši s tim istim borom i otapa zajedno s klizalištem. Zagreb se još uvijek drži…

Tko sam ja da ti sudim?

Smatram se netipičnom pripadnicom ovih prostora. Sablažnjavam se od pridruživanja Facebook grupama koje okupljaju i vežu ljude za određenu problematiku, grozim se komentiranja svakodnevnih društvenih događaja i spektakala, bježim od foruma svih vrsta glavom bez obzira. Toliko sam out da sam prestala čitati i dnevne novine i gutati sranja koja na nas imaju sličan učinak…

Pismo tebi

Vidim tvoje spakirane kofere iza vrata i nećeš vjerovati, znam da još uvijek skupljaš za kartu koja će te odvesti u tvoj život koji te, sigurna sam, očekuje iz ugla. Isto tako znam da ne skupljaš novce nego snagu. Budiš li se ujutro, juriš na posao, susrećeš li ljude koje, da si mogla birati, vjerojatno…

Ne bi te ubilo malo realnosti!

Proteklih dana često čujem kako se svi vraćaju u stvarnost, najavljuju povratke u realnost sa godišnjih odmora i pišu eseje o najmodernijoj inačici tog legendarnog povratka danas poznatog pod nazivom postvacation blues. Tom novom bluesu u našem životu posvećuju čak i priloge u emisijama u udarnim terminina (točnije dnevniku) dajući nam top pet savjeta kako…

Ples na granici zahvalnosti i grizodušja

Ne budi nezahvalna, kolikim ljudima je gore nego tebi! Uvijek si nezadovoljna, uvijek bi nešto htjela, budi zadovoljna s onime što imaš! Šta bi ovaj, ili onaj trebao…. Tebi nikad nije dovoljno! Nebitno jesmo li navedeno čuli, ili nismo – ove rečenice su svuda oko nas. Kao da nas tupo tapkaju po glavi i kad…

Jesu li i tvoje želje tek dobar “accessory”?

Koliko sam puta čula nešto poput:  Eh, kad bih imala više vremena, novaca – gdje bi mi kraj bio? Ništa rjeđe  čujem i:  Da imam drugačije uvjete života, da sam mlađa, da sam zdravija… da sam ovo, da sam ono….- a onda ja u sebi nastavim: Da si ti ovo, ili ono – opet ništa …

Superheroji –prekidač za srce

Nemali broj ruku proteklih je dana pisao o vatrogascima koji su nadljudskim snagama gasili vatru na splitskom području. I neumorno gase i u ovom trenutku. Gdje god se okreneš nailaziš na fotografije vatrene stihije i vatrogasaca koji spavaju po cesti, kamionima, zgarištima.  Još jednom dogodilo se nešto što je ujedinilo srca. Ovoga puta zlo je…

Kad srce kaže da (ili ne) – hoćeš li ga poslušati?

Poslušajte ga. Dosta smo razumu dali prostora. I uopće, tko je taj? Taj gospodin razum koji nas tjera da prihvaćamo, ili ne prihvaćamo nešto dok nam u prsima nešto škripi? Razmisli! Stani! Prespavaj! Zašto? Da bismo razumu koji je vrijeme uzeo za saveznika dopustili da utiša želje našeg srca? Da nas navodi na put koji…