Superheroji –prekidač za srce

Nemali broj ruku proteklih je dana pisao o vatrogascima koji su nadljudskim snagama gasili vatru na splitskom području. I neumorno gase i u ovom trenutku. Gdje god se okreneš nailaziš na fotografije vatrene stihije i vatrogasaca koji spavaju po cesti, kamionima, zgarištima.  Još jednom dogodilo se nešto što je ujedinilo srca. Ovoga puta zlo je […]

Read More

Kad srce kaže da (ili ne) – hoćeš li ga poslušati?

Poslušajte ga. Dosta smo razumu dali prostora. I uopće, tko je taj? Taj gospodin razum koji nas tjera da prihvaćamo, ili ne prihvaćamo nešto dok nam u prsima nešto škripi? Razmisli! Stani! Prespavaj! Zašto? Da bismo razumu koji je vrijeme uzeo za saveznika dopustili da utiša želje našeg srca? Da nas navodi na put koji […]

Read More

J… te kol’ko nas ima, ili koliko se žena u nama bori?

Istina je da nikad ne znam u čijoj koži ću se ujutro probuditi, a u čijoj navečer zaspati. Naravno, bit će to moja koža, ovu za koju se sada mogu uštipnuti, ali tko će se kriti ispod nje – e to je već jako poznata nepoznanica. Drage djevojke, žene… jeste li se ikada pitale koliko […]

Read More

Dobro pometi svoju Kolibu

  Iako sam već odavno prestala razmišljati o svrhovitosti Crkve kao institucije i nauka kojeg i u 21. stoljeću uporno i odano širi kao da smo umna bića zaostala u vremenu barem par stoljeća unatrag, s vremena na vrijeme iz mene izbije neka vrsta iskrenog djetinjastog bijesa kao u djeteta koje je u nekom trenutku […]

Read More

Kvaka 35

  Već nekoliko dana ponosna sam vlasnica 35 godina. Ovaj post posvećen je svima nama novopečenim vlasnicima 35-e, onima koji će  vlasništvo steći ubrzo, ali i onima koji su vlasnici već neko vrijeme.

Read More

Dnevnik jedne ljepote

Dok sam se spremala za večeru, pogledala sam se u ogledalo i pomislila kako već dugo vremena nisam izgledala ovako lijepo.  Kad stvari sjednu na svoje mjesto, to se odražava na našem licu. Kao i sve suprotno. Naše lice pokazuje sve.  Razmišljajući o ljepoti i što ona zapravo jest, sjetila sam se svog malog dnevnika […]

Read More

Prozori

Izmičući se prema nekoj zelenoj površini grada da bih kroz (koliko-toliko) čišći zrak utisnula ovu fantastičnu vijest koju sam u uredništvu upravo primila, osjećala sam se kao da moje tijelo lebdi, a luda buka zvučala je poput susjedove perilice za rublje koja se sasvim slučajno čuje kroz njegov otvoreni prozor. Bila je tu, neznatnija nego […]

Read More