„Nije me više briga“ – tihi ubojica današnjice

Neki dan me nazvala prijateljica da bi mi rekla da ju je prvi put u životu posao potpuno izbacio iz takta. Bila je jedna od onih koje su uvijek pronalazile pozitivu u stvarima u kojima je ta ista pozitiva mnogima oko nje bila potpuno nevidljiva. Zapravo, kada malo bolje razmislim, bila je jedna od rijetkih…

Priča o zaboravljenoj važnosti

Večeras sam, na putu do kuće kao i mnogo puta ranije, susrela susjedu koja je odlazila na posao, u treću smjenu. I večeras me pozdravila širokim osmijehom za koji i nisam bila baš previše raspoložena, jer se ispostavilo da ću ponovno morati svratiti u trgovinu, nakon što sam u njoj provela čitavo jutro pokušavajući nabaviti…

Kad si sretan i kad želiš s drugim dijelit sreću svu

Lupi dlanom ti o dlan?! Ili, ipak ne? A da ipak lupiš? Hm… Ja sam, sasvim sigurno, zbunjena. Zbunjuje me neobičan trend negativnosti koji nas okružuje. U eksploziji pozitive čija detonacija svako malo odjekne na nekom portalu, ili profilu društvenih mreža, mi smo uglavnom i dalje negativci zabijeni duboko u svoje spilje. Negativnost je kao…

Kad ti život zatrpa najobičniji “spam” – očisti ga i kreni dalje!

Kada bismo život uspoređivali s elektroničkom poštom, odmah bismo se suočili sa sličnim problemom. Problemom naziva spam. Kad ujutro otvorim pretinac svoje elektroničke pošte, redovito je zatrpan spamovima. Petnaest mailova kako se riješiti gljivica na nogama, deset mailova kako se učinkovito pozabaviti problemom kurjih očiju i (tek da se nađe) osam mailova s uputama kako…

Održavamo li ili živimo prijateljstva?

Još danas pamtim smijeh koji se širio našim stanom, glasne razgovore i miris palačinki koje su se pekle  skoro svaku drugu večer davno, davno dok sam još bila djevojčica. Vrata stana uvijek su bila otključana, susjedi bi rijetko kada zvonili, a kad bi netko i pozvonio nikome od nas nije palo napamet da se šuljamo…

Imamo li vremena živjeti?

Zapitala sam se neki dan imamo li mi više uopće vremena živjeti? Znate ono, procesuirati  cikluse u životu tako da im dopustimo njihov početak, trajanje i kraj? Bez da ih naprasno prekidamo, gušimo rokovima i poništavamo s njima ugovore jer već trčimo za nečim drugim. Zaista, razmislimo li malo, živimo u potpuno ludom svijetu. Svijetu…

Opomena bolničkog hodnika

Bolnički hodnik. Tišina. Tišina koja razara. Pogled na vrata iza kojih čeka presuda. Presuda o životu. Očekivanje tupog zvuka sučevog čekića. Postoji li dalje i do kada? Samo jedan pogled na vrata koji otvara najdublja pitanja. Pitanja koja potiču na razmišljanje i tišina koja im dozvoljava da se pojave. Da isplivaju iz dubine duše gdje…

Mogućnost izbora postoji i onda kada je ne vidimo

To su bili teški dani. Dani koji su se pretvarali u tjedne, a onda da nisam ni primijetila – u godine. Kada nas život počasti teškoćama za koje smo mislili da ih nismo sposobni savladati i od kojih su nam se u kosti zavlačili najveći strahovi – tek kad s njima počnemo hodati ruku pod…

Gdje se vidite za deset godina?

Sjedite na razgovoru za posao, ruke vam se znoje, prevrćete po glavi kratki napamet naučeni tekst o sebi, pogled vam je u mislima odlutao na taj papir na koji ste svoju osobnost, sposobnosti i vještine sveli na par neuredno napisanih natuknica, a onda vas iz ponavljanja poput groma prene pitanje: Gdje se vidite za deset…

Kako upoznati i zavoljeti sebe? Radite ono što volite!

Već duže vrijeme razmišljam kako ću napisati tekst o ljepoti pisanja. Taj tekst se iz nekog razloga do sada nije izrealizirao, a ja sam polako shvatila da nije pisanje ono o čemu trebam pisati, već otkrivanje svoje strasti i onoga što nas pokreće. Onog nečeg samo našeg u što vjerujemo i što nas čini –…