Razmišljanja

Život u ogledalu, ili kako je završila igra „Pronađi razliku“

Neki sam dan, sasvim slučajno gledajući dnevnik čula za novi trend na tržištu života. To mi se učinilo kao sasvim zgodan izraz, jer su život i tržište danas u sve jačem i strastvenijem ljubavnom klinču. Novi trend (koji dolazi na plimnom valu iz zapadnih zemalja) mogao bi se kratko nazvati: kupi – nosi – vrati. Ljudi, navodno (u ovaj navod sam odmah povjerovala) kupuju odjeću, jednom je iznose, poslikaju se u svim pozama, objave fotke na Instagramu, s potom tu istu odjeću vrate u trgovinu i na taj način doprinose poželjnosti i popularnosti svojih Insta profila i postaju predmet želja svojih sljedbenika. Podaci govore o tome da se najviše odjeće u trgovine vraća ponedjeljkom, pa sukladno tome, vikend je očigledno vrijeme u kojem se stvaraju iluzije na Instagram profilima.

Pišući ovaj tekst naišla sam i na jedan o otkriću novog psihičkog poremećaja naziva snapchat disformija – fenomena koji se odnosi na pacijente koji traže estetske operacije kako bi izgledali poput filtrirane verzije sebe, punijih usana, većih očiju, ili tanjeg nosa. Ukratko, ti isti pacijenti žele postati svoj najbolji selfie.

Kad se sve zbroji i oduzme, kombinacija filtriranog selfija i kupi – nosi – vrati trenda očigledno je dobitna kombinacija za postizanje iluzorne slike o sebi pomoću koje postaješ wannabe osoba.

Na koraku smo evolucijske prekretnice u kojem su izgled Angeline Jolie, ili Scarlett Johansson utvrđeno stvar prošlosti. Svemogući filteri na raznim aplikacijama napokon su nam pokazali savršenu verziju sebe, a što bože biti bolje od toga?!

Skrolajući Instagramom, sve sam više mišljenja da u današnje vrijeme na cijelom svijetu nema ljepše slikovnice. Ljepše, sretnije, uzbudljivije i zanosnije. Instagram je it bajka današnjice! Nema opakih likova, ne moramo razmišljati o vuku, otrovnim jabukama i zlim vješticama. Slikovnica koja obiluje ljepotom, savršenošću, skladom i svime onimae što u većini slučajeva ne čini život.  Slikovnica u kojoj osim prikaza života koji cenzurira stvarnost, nema baš nikakvog drugog sadržaja.

Kada smo počeli željeti nešto što ne dodiruje stvarnost, pa čak niti sasvim slučajno, u prolazu?

Skrolajući tim savršenim životima, zaista ti dođe da se upitaš: Zar se ovim ljudima ne događa jebeno ništa loše u životu?!

Jednina naznaka da tomu možda nije tako su ponešto duže pauze između pojedinih objava u kojima se događa život. Tipa – smrtni slučaj, bolest, depresivno razdoblje, pun mi je k… svega razdoblje, ljubavni krahovi, razočaranja u prijateljstvima, stajanje na ivici bankrota i sve ostale omražene i brižljivo skrivane životne situacije koje se mogu svesti pod zajednički nazivnik stvarno.

Izgleda da stvarno nije poželjno u životu, ali život to ne jebe, pa ti svako malo podmetne neko od tih sranja koje kod drugih neće potaknuti zavist i gramzljivu želju za istim.

Okruženi smo lijepim i poželjnim toliko da više ni ne znamo reagirati na ono suprotno. Došlo je i do te faze da su se paralelno počeli narušavati i bliski odnosi koji ne mogu podnijeti teret lošega koji se događa ovom drugome. Pomalo izumiru i osobine poput empatije, pružanja podrške bliskim osobama i nesebične spremnosti za pomoć. Stvarna strana života postala je toliko nepoželjna da o njoj više ne žele pričati ni dugogodišnji prijatelji. Ona je nešto što opterećuje, ona je nešto što se sve češće prekriva rečenicom – nećemo o tome, ona je stvarnost koju nitko od nas ne želi, ali koja se uvlači u svakoga od nas.

Kad bismo je barem mogli svesti pod onu kupi – nosi – vrati. Kad bismo je barem, ako nas slučajno zadesi, mogli zajedno s računom vratiti u ponedjeljak tamo odakle je došla. Ali, život ne daje tu mogućnost. Badava ti račun i prava potrošača. Sranje dođe i ti mu moraš pogledati u oči. Možeš filtrirati do besvijesti, ali, evo ga, tu je, smije ti se u lice dok ga pokušavaš utopiti u nekoj od aplikacija. A onda shvatiš da se u pauzi od posljednje objave na Instagramu dogodio život. Život od kojeg si, ako si imalo pametan, mogao i trebao naučiti toliko toga. Od vlastite snage, pa u konačnici i odnosa s ljudima oko sebe. Život koji te je mogao inspirirati više od bilo kojeg sranja s clarendon filterom.

Dok snimaš usrani insta story, ovaj tvoj se događa u istom trenutku, ali ga vjerojatno propuštaš. Dok nam se nameće jednoobrazna slika života i stvarnosti, propuštamo znati toliko toga o sebi i drugima. Propuštamo pružiti, ali i dobiti najveće inspirativne priče koje bi nas nadahnule više od azurnog filtera kojim uljepšavamo svoju fotku mora. Nije li more lijepo već samo po sebi? Nije li život sa svim svojim sranjima inspirativniji od svih iluzija kojima smo svakodnevno okruženi?

Ispada da smo se spremni izložiti samo onda kada je s nama sve u redu, samo tada osjećamo da pripadamo ostatku ovog svijeta koji je naglo postao pretjerano lijepo mjesto. Ostatak vremena se skrivamo. Ostatak vremena ne postojimo. Živimo li doista u vremenu u kojem je ružna strana života postala najpopularnija meta za eliminaciju? Dok skrivamo stvarnu stranu svog života, ne brišemo li polovicu sebe? Upravo onu polovicu koja nas najviše definira i čini nama?

U kojem trenutku će se dogoditi prezasićenost svih tih života koji nalikuju jedan drugome? Pričama koje zvuče isto? Fotografijama na kojima se više ne može pronaći razlika iako pripadaju potpuno različitim ljudima?

Rođeni smo da budemo ona razlika na karti svijeta. Ona neravnina koja nas razlikuje od ostalih – to smo mi. Kolikima bismo mogli pomoći i pružiti inspiraciju služeći se samo tom svojom malom neravninom! Dok je bjesomučno turpijamo da bismo se približili iluzornim pravilnim oblicima, nismo ni primijetili da smo na ljestvici zanimljivosti zaostali daleko ispod šalice kave i umjetnog tulipana u vazi.

Svijet se pretvorio u bezbroj slika na kojima nema razlike. Uzalud držimo olovku u ruci tražeći ih. Igra „Pronađi razliku“ je završila.  Meni se opet čini da je bilo kakva razlika bolja od njenog potpunog odsutstva, kada svijet postaje prokleto dosadno mjesto.

A vama?

5 comments

Leave a Reply

Fill in your details below or click an icon to log in:

WordPress.com Logo

You are commenting using your WordPress.com account. Log Out /  Change )

Google+ photo

You are commenting using your Google+ account. Log Out /  Change )

Twitter picture

You are commenting using your Twitter account. Log Out /  Change )

Facebook photo

You are commenting using your Facebook account. Log Out /  Change )

Connecting to %s