Jutarnji blogging srijedom

Hoćeš da idemo u New York? Pt.2

Sjedimo u taksiju.  Nisam baš najbolje volje jer sam oduvijek sanjala da ću se čim se spustim na njujorško tlo ukrcati na legendarni žuti taksi. Sad sjedimo u crnom BMW-u oblijepljenom nekim čudnim naljepnicama, a vozi nas muškarac od svojih 30-tak godina afroameričkog porijekla koji ne odaje dojam da je baš na ti sa ulicama kojima vozi. U meni se probudi crv sumnje koji nakon nekoliko trenutaka preraste u blago tinjajući strah. Pogledam Mira koji psuje ispod glasa na način da proizvodi neki siktavo-šuškavi ton valjda lupajući sam sebi bejzbol palicom po glavi u mislima. Mislim da kroz siktanje razaznajem ponavljanje riječi budala. Držeći Mira čvrsto za ruku zalijepim glavu na prozor čudnog BMW-a i na tren ugledam vrh Empire State Buildinga čije boje vrate krv u moje žile u kojima je sada već postalo poprilično hladno. Pokušavajući objasniti našem taksisti da nas odveze do Queensa shvatimo da mu ni ta riječ nije potpuno jasna, pa nakon nekog vremena prestanemo ponavljati ime našeg hotela koje je u ovoj situaciji postalo već potpuno irelevantno. Nakon dugotrajne vrtnje mračnim ulicama uspijemo isposlovati da nas zajedno s koferima izbaci u jednoj od njih i to si priznamo kao jedan od većih uspjeha koji smo postigli otkako smo krenuli na put.

Stojimo na nekom mračnom križanju usred ničega. Nadam se, usred Queensa. Pri izbacivanju iz taksija nismo dobili potvrdu lokacije. Iza ugla iznenada projuri draga pojava zvana žuti taksi. Poskočim od sreće i već se vozimo daleko sigurnijom rutom. Nakon osjećaja golemog olakšanja, na tren zaspim i probudim se pri usporavanju ispred hotela. Ravel Hotel. Srce mi je mjestu. Toliko je mračno da nemam uopće pojam gdje smo, ali gledajući natpis na hotelu pojurimo unutra.

Ah… američki hoteli…. prostrana soba, sve je XL, za razliku od Pariza gdje spavate u ormaru. Ok, super vam je i u ormaru (glavno da ste u Parizu), ali nikako ne smijete doživjeti neki živčani kolaps dok ste u pariškom hotelu jer bi vas zidovi njegove sobe mogli doslovno ugušiti koliko je mala.

Dakle, XL soba, osjećam se kao da smo u stanu. Na balkonu mi zastane dah. Preda mnom se pruža prekrasan Queensboro most sa svim svojim svjetlima, a preko East Rivera i otočića Roosevelt pogled puca na Ujedinjene narode i blješteći istočni dio Manhattana. Nemam pojma koliko je sati, ali meni se uopće ne spava. Želim se odmah ići utopiti u svjetla preko rijeke! Ipak, zadovoljim se cigaretom na balkonu skupljena u kutu i prestravljena od straha da ne aktiviram protupožarni alarm već 15 minuta nakon dolaska.

queensboro.jpg

Jutro. Trčim na balkon da se uvjerim da ne sanjam. Prvo jutro u New Yorku. U New Yorku, u New Yorku, u New Yorku – ponavljam u sebi dok  mi srce divlje kuca.

Hotelski shuttle vozi nas do najbliže stanice podzemne. Da se odmah riješimo te obveze – danas nam je u planu shopping. Naime, budući da smo u New York došli sa samo jednim koferom, osnovnim odjevnim predmetima i  planom da natrpamo još dva (koja ćemo tek kupiti) novom robom za koju smo čuli da je ovdje super jeftina – moramo to riješiti odmah prvi dan. Krećemo prema Woodburry Outlet Villageu. Ali, ne bilo kako. Unajmljenim džipom koji je by the way bio jeftiniji od neke poderane fotelje s kotačima u hrvatskom Rent a car-u. Mojoj sreći nema kraja, ali  ni divljenju Mirovim vozačkim sposobnostima koji vozi po Manhattanu kao da je u vlastitom kvartu. Svašta. Gledati Manhattan već prvo jutro vozeći se njegovim ulicama, ali, ne u hop on – hop off busu, već u valstitom unajmljenom džipu – neprocjenjivo.

queensboro (2).jpg

Udaljujući se s gradskog asfalta, krajolik počne poprimati više zelenih površina, veće, i moram priznati vrlo lijepe kuće. Iako, ne znam zašto, preveliki prostori među njima i takoreći šumski prilazi neodoljivo me podsjećaju na američke trilere koje previše volim gledati, pa mi se ovaj krajolik proporcionalno tome i premalo sviđa.

queensboro (1).jpg

Woodburry Outlet Willage. Šuma dućana. Džungla. Versace, Dior, Calvin Klein, Ralph Lauren, Donna Karan, Burberry, Saint Laurent, Prada. Cijene se doslovno vuku po podu. Boli me glava. U jednom trenutku doslovno doživim mali živčani slom jer shvatim da neću kupiti ništa. Ovaj XL me upravo slomio. Ako tražite kaput (kao ja) imate 1000 kaputa na raspolaganju. To je slobodna procjena – nisam dobra s brojevima pa ih je vjerojatno bilo i puno više. Ne vidite kaput od kaputa. Cipelu od cipela. Sve je oversized. Dok ste u Pradi shvatite kako nećete stići u Versace, a kad stignete u Versace grizete usnu jer nećete uspjeti do Uggsa. Ma užas. Utjehu nađem u Donni Karan u malom kutu gdje prodaju rokovnike i vrećice s printom. Kupujem rokovnik i vrećicu ( u koju usput stavljam i rokovnik) dok me Miro doslovno gazi sa svojim vrećicama i oduševljeno juri od dućana do dućana grabeći  u svakom od njih barem jedan komad robe. Tako je to s racionalnim tipovima. Mi ostali idemo doma s rokovnikom.

Let's Have Coffee.jpg

 

Tek negdje sat vremena pred zatvaranje u mene uđe američki XL duh i poharam sve dućane koji se trenutno nalaze u mom vidnom polju. Kao pred smrt.

Vraćamo se prema Manhattanu. Stajemo u Lobster baru by the road kako bismo pojeli velikog raka. Rak mi uopće nije bio fin, ali uživam u atmosferi restorana na cesti u kojima kao da sjede neke izgubljene duše koje ovdje krate svoje večeri, a vjerojatno i dane i iz nepoznatog razloga posebno uživam u tom ugođaju. Valjda se ponekad volim osjećati pomalo izgubljeno.

Nakon večere nastavljamo prema Manhattanu. Miro se stoički nosi s umorom dok ja hrčem na prednjem sjedalu sve do trenutka kada me probudi njegov iznenađen i uzbuđen glas. Probudi se, probudi se, vidi gdje smo! – otvorim oči i zbog količine svjetla pomislim da sam prespavala cijelu noć i probudila se u kasno jutro. Pred nama se stvorio dan usred noći. Times Square. Tu iznenadnu količinu svjetla teško da mogu riječima dočarati. Imate osjećaj kao da ste ušli u video igru. Ili, kao da ste na nekoj pozornici. Ne znam, iako Njujorčani o Times Squareu pričaju s latentnom dozom prijezira, ja sam se zaljubila na prvi pogled. Kao i u mnoge neobične stvari u ovom gradu. Njegove kontraste i mnoge nelogičnosti.

queensboro (3).jpg

Moramo izaći, moramo izaći! – posljednjim atomima snage apeliram na konzumiranje trga iako je već ponoć, a mi smo na nogama od 9 ujutro.

Miro naravno prihvaća prijedlog ponovno ukrašen svojim avanturističkim duhom koji ga preplavi čim se maknemo tri ulice dalje od našeg grada.

Manhattan. Parking. Haha! Može!

Prenatrpani kolnici za 2 do 3 dolara po satu na kojima nema mjesta za – čitaj: iglu, ili podzemne garaže nebodera u kojima ima nešto mjesta za 20 dolara po satu. Udaljavamo se niz Broadway i stižemo skoro do Herald Squarea gdje nekim čudom više ni sama ne znam gdje ostavljamo naš djip. Jesam li spomenula da je prosinac? Nezamislivo je hladno i nezamislivo je predbožićno vrijeme u New Yorku. Približavamo se robnoj kući Macy i momentalno se lijepim za izloge. U njima su prave božićne bajke poput Čuda u 34. ulici. Ne možete prestati gledati u figurice koje se vrte pred vašim očima i stvaraju božićne priče i više vam nisu zanimljive ni torbe i kaputi, vi ste očarani bajkom.

queensboro (4).jpg

Ipak, kad smo već tu – idem u Macy pogledati kapute. Iako je Macy tradicionalna njujorška robna kuća, vidljivo je najviše posjećuju tursti. Izlazeći iz lifta na 5. katu na koji nas je uputio ljubazni gospodin koji šeće robnom kućom, nadzire situaciju i pomaže se kupcima snaći u prostoru, dočeka me isti onaj horor koji sam ostavila iza sebe u Woodburryju. Ispred mene prostire se nepregledna „plantaža“ kaputa. I ništa osim kaputa. „Plantaža“ cipela je valjda na 4. katu. To je nemoguće puno kaputa. Okrećemo se i vraćamo u lift. Izlazimo na oštru hladnoću Herald Squarea kad podižem oči i zaljubljeno pogledam u onaj poznati natpis robne kuća Macy – Believe. Uhvatim Mira pod ruku i krenemo prema Times Squareu čudeći se golemoj količini ljudi na ulici u ovo doba noći i na ovakvoj temperaturi i nekom čudnom osjećaju otuđenosti u cijeloj toj gužvi.

 

Leave a Reply

Fill in your details below or click an icon to log in:

WordPress.com Logo

You are commenting using your WordPress.com account. Log Out / Change )

Twitter picture

You are commenting using your Twitter account. Log Out / Change )

Facebook photo

You are commenting using your Facebook account. Log Out / Change )

Google+ photo

You are commenting using your Google+ account. Log Out / Change )

Connecting to %s