Je li vrh rezerviran samo za one koji su upoznali dno?

U posljednje vrijeme vrlo intenzivno razmišljam o ljudima koji žive u sredini. Na pola. Na pola života, na pola samih sebe. I oko sebe imam ljude koji žive na tom napučenom polu – na pola. Ako se okrenete oko sebe vidjet ćete da je takvih ljudi najviše. Žive normalnim životom. Normalnim koji u sebi podrazumijeva…

Opomena bolničkog hodnika

Bolnički hodnik. Tišina. Tišina koja razara. Pogled na vrata iza kojih čeka presuda. Presuda o životu. Očekivanje tupog zvuka sučevog čekića. Postoji li dalje i do kada? Samo jedan pogled na vrata koji otvara najdublja pitanja. Pitanja koja potiču na razmišljanje i tišina koja im dozvoljava da se pojave. Da isplivaju iz dubine duše gdje…

Prekini lanac sreće – nauči reći “ne”!

Potpuno mi je jasno da moraju postojati pravila ponašanja kako se na ulici, radnom mjestu ili obitelji ne bi odnosili poput divljaka i razbojnika. Ali,  nije mi jasno zbog čega se mnoga od tih pravila moraju kositi s našom prirodom i tada kada ona za našu sigurnost, red i mir u društvu nisu nikakva ugroza….

Hoćeš da idemo u New York? Pt.3

„Želiš li da prođemo Bruklinskim mostom?“ – zadnjim atomima snage Miro pokušava izvući maksimum iz dana koji je dosegnut već prije nekoliko sati, a traje toliko dugo da počinjem imati rupe u kratkoročnoj memoriji. „Daaa!!!“ – pretvaram se da ću izdržati do tamo. Na Bruklinskom mostu ja spavam kao top, a čini mi se da…

Hoćeš da idemo u New York? Pt.2

Sjedimo u taksiju.  Nisam baš najbolje volje jer sam oduvijek sanjala da ću se čim se spustim na njujorško tlo ukrcati na legendarni žuti taksi. Sad sjedimo u crnom BMW-u oblijepljenom nekim čudnim naljepnicama, a vozi nas muškarac od svojih 30-tak godina afroameričkog porijekla koji ne odaje dojam da je baš na ti sa ulicama…