Motivacija

Kako banani vratiti okus, ili zašto su najbolje promjene najteže?

Već neko vrijeme intenzivno razmišljam o promjenama koje bih trebala unijeti u svoj život. Onim pozitivnim promjenama – prestati pušiti, zdravije se hraniti, biti fizički aktivnija, poraditi na organizaciji (same sebe), pronaći vrijeme za stvari koje me zanimaju, meditirati i jedan veliki tako dalje. Što se više bavim tom mišlju, u pozadini neočekivanom brzinom raste jedno pitanje koje je sada već toliko veliko da ga je nemoguće ignorirati:

Zašto je toliko teško učiniti pozitivne promjene na samome sebi?

Najčešće čekamo neki pročišćeni trenutak u svom životu da započnemo s promjenama, čekamo da prođu stresna razdoblja, da neke stvari privedemo kraju i da kruto postavimo nulti datum borbe za svoj boljitak. Nisam slučajno upotrijebila riječ borba. Pripremamo se za taj dan kao da uistinu krećemo u boj. Potrebna nam je potpuna psihofizička ravnoteža sa raznim zalihama koje će nam dobro doći u slučaju da posrnemo negdje putem. Ništa ne prepuštamo slučaju, jer poskliznemo li se jednom, padamo s konja i bitka za taj dan je završena.  U pozadini borbe osjeća se težina trenutka. Slika je prilično slična onima iz davnih bitki na velikim poljima. Svi znaju da moraju krenuti na juriš, ali nitko nije posebno sretan zbog toga. Iako znaju da je to za njihovo dobro i viši cilj – na ničijem licu ne ocrtava se baš prevelika sreća osim inata i osjećaja časti prema samome sebi  koji ih tjera naprijed.

Nije mi bila namjera pisati savjete kako lakše do vlastitih promjena, jer cilj ovog teksta nije povećanje frustracija i vidi ni ovo ne mogu osjećaja, već pokoji osmijeh i na kraju (možda) spoznaja da to što je dobro za nas možda i nije tako teško kao što izgleda.

Vratimo se par stanica unatrag. Sjećate li se svog djetinjstva? Sjećate li kako su nam govorili da je nešto dobro za nas? Nuđenje voća u djetinjstvu često je  bilo slično odlasku na mrske satove klavira na koje su nas roditelji upisali bez naše pune suglasnosti, s razlogom što ionako doma već imamo klavir. Voće su nam nudili uvijek u isto vrijeme i nikad nije bilo ponuđeno onom lepršavom spontanošću kojom bismo došli do  griješnog zalogaja nekog slatkiša ili grickalice. Upisivali su nas na razne aktivnosti da ne bismo bili uličari i protuhe, da bismo bili svestrani i rano razvili zanimanje za razne stvari, da bismo se družili s boljom djecom od one koja cijeli dan vise na ulici.  Uglavnom se radilo o nekim sportovima, glazbenoj školi, baletu i slično. Sve bi to bilo jako ok da to nisu radili s takvim grčem koji smo mi, s godinama, počeli povezivati s ispravnim stvarima koje moramo raditi za sebe. Prepoznali smo da nam žele dobro iz straha da nam se slučajno ne bi dogodilo ono suprotno – loše. Prepoznali smo da su sve te dobre i kvalitetne stvari rađene iz straha da nas izbave iz potencijalnih zala životnih prostranstava i u nama su ostavila neki gorak okus.

I te banane i Schumannove vježbe za klavir i odbojka u školskoj dvorani izgubili su okus. Okus radosti. Sve stvari koje su dobre za nas pretvorile su se u dosadno i neuzbudljivo moranje.

Gledali smo roditelje kako se smiju sa svojim prijateljima ispijajući kave u dimu cigareta i vidjeli ih kako se zabavljaju. Ponekad bi oteli cigaretu iz kutije i pretvarali se da se zabavljamo kao i oni glumeći da pušimo dok nam ne bi istrgnuli iz ruke cigaretu vičući: Fuj! Ne to! To je fuj! već ih u drugom trenutku gledajući kako pale drugu i nastavljaju se smijati dok drugom rukom vade bananu koju moramo pojesti jer je zdrava.  Za zdrave i korisne stvari uvijek je postojao ustaljeni raspored, štoviše, služile su i kao neka vrsta ucjene – ako ih odradimo, moći ćemo ići raditi nešto što želimo i što nam je zabavno.

Odrastajući, u nama je ostao  usađen osjećaj da zdrave i korisne stvari nisu pretjerano zabavne i da se za njih uvijek moramo nekako pripremiti, odlučiti da ćemo ih napraviti i nikada nisu dolazile spontano bez pripreme. Uvijek im je prethodio detaljan plan u vremenu kad smo odlučili preuzeti odgovornost za sebe i napokon prestati biti neodgovorni i nonšalantni prema samima sebi.

I mi, koji smo danas roditelji, pokušavamo svoju djecu uputiti u pravom smjeru  trčeći za njima s jabukama, jureći na razne aktivnosti ne znajući više ni koji je dan u tjednu  sustavno im namećući grč u kojem rade sve ono što je dobro za njih.

Svemu što je dobro i zdravo nesvjesno oduzimamo zabavu, a legenda u kojoj banana više nema okus banane živi i danas.

Živimo u kulturi u kojoj nije zabavno živjeti zdravo niti je uzbudljivo imati zdrave navike. Nismo naučeni da u zdravim navikama uživamo uživajući na taj način u sebi , a njihovo sjeme u nama posađeno je na potpuno pogrešnom mjestu. Zabava i uzbuđenje uglavnom se nalaze na drugoj strani naših zdravih stremljenja, a mi živimo zaraženi kolektivnim nasljeđem. Kolektivnim nasljeđem koje je za nas predvidjelo život u kaosu, neredu i nemiru koji prožimaju svaki naš dan i koji su uobičajeni habitus našeg djelovanja i bivanja. Želeći se odmoriti i opustiti od svog uobičajenog kaosa htjet ćemo se  povući u onaj još veći da barem malo pobjegnemo od svakodnevnog ludila i samih sebe, da barem na par sati zaboravimo nepregledne zadatke svoje svakodnevnice. U neprekidnim prelascima različitih intenziteta kaosa, onemogućeni smo biti sami sa sobom. Onemogućeni smo zadovoljiti preduvjet neophodan za realizaciju svih onih pozitivnih promjena u svom životu o kojima često pričamo sa takvom odbojnošću kao da nas čeka odrađivanje kazne kojoj nikako da nastupi zastara.

Razni časopisi i portali ponovno nas suptilno opominju da bismo trebali ovo ili ono,  a mi ponovno imamo osjećaj da nas netko naganja bananom po dvorištu.

Da bismo zaista odlučili promijeniti stil života,  jesti zdravije, vježbati, meditirati i činiti sve druge stvari koje bi nam život učinile smislenijim potrebno nam je puno više od onoga da je to dobro za nas. Potrebna nam je unutarnja ravnoteža i zadovoljstvo druženja sa samima sobom. Potreban nam je izlazak u vlastiti mir i pronalazak zabave u vlastitoj promjeni. Sudeći po težini zadatka, radi se o jednom od naših najvećih životnih izazova naoko banaliziranog detonacijama napisanih savjeta koji nas svojom hinjenom jednostavnošću guraju u još veći kaos.  Potpuno neuki na tom polju, za uspjeh ćemo ipak morati prokopati malo dublje u sebe i zauzeti svoju stranu.

Preopterećeni raznim moranjima u svom životu nametnutim sa raznih strana, teško da ćemo prihvatiti još i ono koje smo si nametnuli sami.  Promjenom paradigme u kojoj je svemu onome što je pozitivno za nas usađen predznak prisile i obveze zasigurno ćemo vratiti izvorne okuse koji su im oduzeti.

Ponekad je dovoljno promijeniti perspektivu gledanja na stvari da bi im se vratio smisao. Raditi stvari bez da uistinu osjećamo njihov smisao i pritom se osjećamo zadovoljno unaprijed je osuđeno na propast – pravilo koje prvenstveno  vrijedi  za sve ono što je dobro za nas.

U konačnici, banana će ponovno imati okus banane kad ju baš budemo htjeli pojesti!

5 comments

  1. Za prestanak pušenja od srca preporuke za knjigu od Allan Carra; Lako je prestati pušiti!
    Ako ti bude trebalo pročitaš je više puta. Ja sam morala pročitati 2 puta ali evo već sam 7 mjeseci smoke free. I stvarno je najbolja odluka u životu i nije teško. 😀
    Sretno! 😉

    Liked by 1 person

    1. Joj! Eto, suuuper! 😊 Znam još dosta ljudi koji su prestali uz pomoć te knjige. ❤ Prestanak pušenja je tako oslobađajući osjećaj da ja to ne mogu opisati. Najbolje je što taj entuzijazam i sreća oko prestanka ne jenjava ni nakon 7 mjeseci. A mislim da nikad ni neće jer svakodnevno sretnem nekog pušača koji me podsjeti na to koliko je dobro biti oslobođen te navike! Jedva čekam da mi javiš da si uspjela!! 😉 ❤

      Liked by 1 person

Leave a Reply

Fill in your details below or click an icon to log in:

WordPress.com Logo

You are commenting using your WordPress.com account. Log Out / Change )

Twitter picture

You are commenting using your Twitter account. Log Out / Change )

Facebook photo

You are commenting using your Facebook account. Log Out / Change )

Google+ photo

You are commenting using your Google+ account. Log Out / Change )

Connecting to %s