One way

Sutra je važan dan za mene. Krećem se u smjeru glavnog uredništva časopisa i bolje mi je da imam dobre odgovore za njih jer dugo sam se spremala za ovaj dan.

Iznenada mi se pred očima pojavi nekakva usputna slika s Facebooka koja je proletjela preda mnom kao autobus na cesti, ali iz nekog razloga ostala mi je u ladici privremene memorije. Čini mi se da je tekst na njoj glasio:

Before you start:

Note that you will only pass this test if you get all of the answers right.

To je to! Ne može biti jednostavnije. To je uputa za sutrašnji razgovor. Predugo sam se skrivala pred očekivanjima drugih ljudi, predugo sam bila jedna tipka na kalkulatoru ljudskih odnosa u mnogim stvarima koje sam radila, predugo sam hodala nevidljivo prekrižena preko cijelog tijela da bi se uklopila među mnoge  među koje se nikada nisam htjela uklopiti i bila ponosna da nisam poput njih. Naš život pun je prijetvornih, udvornih, poslušnih i proračunatih, ljudi s praznim ciljevima. Ovo je trenutak i ovo je mjesto. Konkurencija je golema i zaista sam trenutno na geografskoj širini i dužini na kojoj se zahtijeva hrabrost, odvažnost, rizik i samopouzdanje. Mislim da ovdje ne bih prošla kao ona tipka na kalkulatoru. Prisjetim se Tima i odlučim se pozdraviti sa Dorothy u sebi, skinuti njezine sjajne crvene cipelice, obući štiklu i ponuditi točne odgovore, sve do jednog.

Poput ružnog sna ponovno me pogodi jučerašnja vijest o Mr. M-u i njegovoj nesreći. Još uvijek ne mogu vjerovati koliko me to pogodilo i moram priznati, ukralo komadić snova. Nešto što sam promatrala kao san, sad je običan život u koji se uvukla bolest. S jedne strane potpuno sebično i djetinjasto zamjeram Svemiru što mi je oduzeo nešto čemu sam se divila, a s druge strane najiskrenije suosjećam s boli koju praktički nosim kao svoju. Moram se srediti.

Nemarno iz ormara izbacujem razno razne kombinacije odjeće, a Lotar me u čudu promatra i promrmlja:

– “Možeš izbaciti ormar iz života, ali ne možeš nju izbaciti iz ormara! Pretpostavljam da ponovno nemaš ništa za obući?!”

– “Naravno da nemam i naravno da nisam stigla ništa kupiti.”

I naravno da ponovno izbacujem sve iz ormara i da ću za deset minuta ponovno ubacivati sve natrag i biti na istom mjestu na kojem sam sada.

U jednom trenutku zastanem, pogledam Lotara i svečano objavim:

– “Spremaj se. Idemo u kupnju. Ne želim više plesati oko ovog ormara kao indijanac oko vatre. Mislim da smo zaslužili da odemo u poštenu kupovinu. Ja častim!”

(Samo ne znam s čim, pomislila sam, ali sigurno će se i taj dio nekako riješiti).

Prekrasna igraonica u hotelu i prekrasne djevojke koje su čuvale djecu posjetitelja hotela toliko su očarale Iana da ih je zaljubljeno gledao teško razumijevajući ijednu njihovu riječ, ali odbio je odlazak s nama apsolutno siguran u svoj ostanak u hotelu.

Tko bi uopće propustio gusarsu noć, borbu na brodu kapetana Kuke i traženje vlastite sjene te spavanje pod šatorom zbog suludog trčanja po trgovinama?

Pametno moje dijete.

Na izlasku iz hotela ošinuo nas je hladan i prodoran zimski zrak i potrčali smo prema našem unajmljenom džipu. Dan je bio britak i vedar i obećavao je ludu vožnju Manhattanom, iako nismo u Parizu, čašu vina u podne u nekom šarmantnom kafeu i plan kako ćemo provesti dan. Od sreće mi je pogled zamutilo sijepo veselje. Sada kada razmišljam, isto onakvo kakvo bi me zateklo kad bih samo maštala o ovome.

Lotar je pokrenuo auto a ja sam osjetila slobodu. Zaista sam ovo žarko željela. U dubini srca znala sam da je samo pitanje dana kada ću se ponovno voziti ovim ulicama i sutra imati dogovoreni sastanak u glavnom uredništvu nekog njujorškog časopisa. Moje sve išlo je prema tome. Uvijek sam vam naglašavala koliko je važno znati što želite. Bilo najbudalastije na svijetu.

Osvijestite tu svoju budalaštinu koja vas izbacuje iz cipela i zbog koje vas oči peku od sreće. Idite prema njoj. Trudite se i ne odustajte. Stići ćete. Ja sam stigla, i vi ćete.

U vožnji smo neprestano nailazili na oznake one way, naravno zbog toga što većina njujorških ulica i avenija podržava samo jednosmjerni promet. Duboko sam se zamislila gledajući spomenute oznake i shvatila sam da je to to. Samo je jedan put. U životu i na ovim cestama. Jedan je ispravan, onaj drugi nije. Put kojim krećem sutra ispravan je, na taj sastanak će doći samo osoba u obliku mene, onakve kakva ja jesam. U svoj svojoj veličini iskrenog i otvorenog ljudskog bića koje nudi sebe i ide za svojim snom. Ništa neće biti pogrešno jer pogreške su iza mene, ostale na onom krivom putu. Sada sam i službeno na mjestu koje hrabro podržava isključivo jednosmjerni promet.

Jer jedan je čovjek i jedan je njegov put. Sve ostalo je pogrešno.

B39KtnDCYAAxWmC.jpg

Posted by

Moje ime je Jana Krišković Baždarić. Imam 35 godina i autorica sam bloga 33 etc. Blog se razvio iz dnevnika dviju mladih žena. Bele i mene. Jedna je stvarna, a druga nije. Nemojte me pitati koja je koja – jer to ne znam ni ja. Na ovom mjestu možete pronaći savjete kako ići naprijed u životu, kako krenuti prema svojim snovima. Sretna Belina priča će vam svakako biti od pomoći na tom putu. Belin i svoj dnevnik volim nazivati chick lit self helpom – ženskom literaturom sa začinom samopomoćnice. Bela juri prema svojim snovima, a što reći o meni? Najjednostavnije – ja sam ona koja uvijek nešto propitkuje. Otkad znam za sebe. Ona koja paralelno čita više knjiga i traga za odgovorima. Mogu vam reći – knjige su ih prepune. Otud se razvio i Bookhelp – moj mali projekt u kojem istražujem kada i na koji način vam neka knjiga može pomoći. Ponekad im se prepustite i vjerujte onima koji su promišljali o sličnim stvarima kao i vi. Uštedjet ćete na vremenu ako su došli do nekih odgovora prije vas. Mislim da se tako pojavila i Bela – kao odgovor na neka moja pitanja. Moj uspjeh je već u tome što se još uvijek pitam tko je izmišljeni lik u cijeloj ovoj priči – ona ili ja. Naposlijetku, nije ni važno – putujemo zajedno, a odgovor na ovo pitanje doći će kad budemo spremne. Putujte s nama. Čitajte. Propitkujte. Tražite odgovore. Živite život. Makar udvoje – sigurna sam da vas je najmanje toliko 🙂

Leave a Reply

Fill in your details below or click an icon to log in:

WordPress.com Logo

You are commenting using your WordPress.com account. Log Out / Change )

Twitter picture

You are commenting using your Twitter account. Log Out / Change )

Facebook photo

You are commenting using your Facebook account. Log Out / Change )

Google+ photo

You are commenting using your Google+ account. Log Out / Change )

Connecting to %s