Ode to Home or when your Soul finds Peace

Jutro je već pozdravilo milijune koji se užurbano kreću Manhattanom. Razgovor s Timom očekuje me sutra, a danas smo uzeli dan  za beskrajno lutanje najljepšim trgovinama igračaka, Central parkom i odlučili se prepustiti dječjim iznenađenjima koja nas mogu presresti na našem današnjem lutanju bez plana, ali s velikim ciljem – da budemo radosni i sretni. Naglo se stiša žamor iz naše hotelske sobe, a ja još jednom osjetim golemu zahvalnost što sam ovdje.

Pogled mi zarobe bljeskovi na zgradi UN-a a ja sjedam za stol i ruka mi sama krene…

New York je za mene uvijek predivan. Sve njegove velike nepravilnosti i mane, blještavi sjaj nebodera koji vrijednost broje u milijunskim ciframa i ulica neposredno do njega koja izgleda kao da se nalazite u nekom zapuštenom kvartu.  Ta ljepota puna mana i krhotina. Osjećaj samoće i ujedno velike povezanosti. Osjećaj izgubljenosti u nepreglednim mogućnostima. I naposljetku samo osjećaj mogućnosti. Osjećaj da ćete na svakom uglu naići na novo iznenađenje. Ponekad dosta loše, a ponekad jako dobro. Grad bez okvira. Kada pomislim na krilaticu svoga rodnog grada koji nikada nisam (nažalost) uspjela zavoljeti onako kako bi se to trebalo, a glasi Volim grad koji teče  prisjetim se Lotara i sebe kako umiremo od smijeha svaki put kada vidimo takvu naljepnicu na nekom autu koji se nalazi ispred nas. Rijeka ne znači uvijek da negdje teče. Naša to svakako nije. Utvrđeno je stajala na svom mjestu, kao i mi skupa s njom, u mrtvom okviru  kanala tako značajno nazvanog Mrtvi kanal.

New York teče, uvijek u nepoznatom smjeru. To je ono što me uvijek neopisivo privlačilo tom gradu. Njegova velika nesavršenost koja je za mene jednostavno bila savršena. Grad koji nudi kulisu za sve ono što u životu čovjek, je, može ili želi biti. Zamišljala sam sebe kako šećem Petom avenijom pored najskupljih dućana, zamišljala sam sebe kako sjedim u nekom jazz baru s nekim super cool ljudima, zamišljala sam sebe kako  lutam ulicama u potrazi za inspiracijom… shvatila sam da sam pronašla mjesto koje bi bilo savršeni dom mojoj nemirnoj i gladnoj duši. Duši koja traži svoj mir. Traži svoj mir u kretanju i mogućnostima, jer tada ona stoji.

New York je bio moj dom. Dom moje duše. New York je bio kulisa moga filma, njegove poderane ulice, restorani, jazz barovi, umjetnost koja iz njega vrišti i bezbroj najrazličitijih lica, bezbroj sudbina, bezbroj priča i korijena, mjesto toliko otvoreno da je u svojoj biti predstavljalo samu jezgru onoga što za mene predstavlja svemir. Mjesto na kojem ti je dopušteno da budeš sam bez obzira što realno za to nemaš baš ni previše mjesta. Mjesto toliko sveto da svi cijene svoj i tuđi komadić svemira. Mjesto u kojem te različita lica koja susrećeš vode u najudaljenije dijelove svijeta i mjesto na kojem osjećaš da tom svijetu pripadaš.

Nekim dušama su za život potrebne nepregledne i otvorene livade. Ne da njima neprestano trče, samo da mogu znati da su uvijek otvorene. To zaustavlja njihovo lutanje.

Tako je i sa mnom. Neopisivo sam sretna što sam napokon uspjela probiti prozore i vrata svoga rodnog grada i doći na svoju livadu. Samo da malo zastanem. New York.

Svaka duša želi ostavljati tragove. Moja je jedan mali trag ostavila upravo sada.

120f32e2fb6146898d0cde1c4ff503f6 (1).jpg

Posted by

Moje ime je Jana Krišković Baždarić. Imam 35 godina i autorica sam bloga 33 etc. Blog se razvio iz dnevnika dviju mladih žena. Bele i mene. Jedna je stvarna, a druga nije. Nemojte me pitati koja je koja – jer to ne znam ni ja. Na ovom mjestu možete pronaći savjete kako ići naprijed u životu, kako krenuti prema svojim snovima. Sretna Belina priča će vam svakako biti od pomoći na tom putu. Belin i svoj dnevnik volim nazivati chick lit self helpom – ženskom literaturom sa začinom samopomoćnice. Bela juri prema svojim snovima, a što reći o meni? Najjednostavnije – ja sam ona koja uvijek nešto propitkuje. Otkad znam za sebe. Ona koja paralelno čita više knjiga i traga za odgovorima. Mogu vam reći – knjige su ih prepune. Otud se razvio i Bookhelp – moj mali projekt u kojem istražujem kada i na koji način vam neka knjiga može pomoći. Ponekad im se prepustite i vjerujte onima koji su promišljali o sličnim stvarima kao i vi. Uštedjet ćete na vremenu ako su došli do nekih odgovora prije vas. Mislim da se tako pojavila i Bela – kao odgovor na neka moja pitanja. Moj uspjeh je već u tome što se još uvijek pitam tko je izmišljeni lik u cijeloj ovoj priči – ona ili ja. Naposlijetku, nije ni važno – putujemo zajedno, a odgovor na ovo pitanje doći će kad budemo spremne. Putujte s nama. Čitajte. Propitkujte. Tražite odgovore. Živite život. Makar udvoje – sigurna sam da vas je najmanje toliko 🙂

One thought on “Ode to Home or when your Soul finds Peace

Leave a Reply

Fill in your details below or click an icon to log in:

WordPress.com Logo

You are commenting using your WordPress.com account. Log Out / Change )

Twitter picture

You are commenting using your Twitter account. Log Out / Change )

Facebook photo

You are commenting using your Facebook account. Log Out / Change )

Google+ photo

You are commenting using your Google+ account. Log Out / Change )

Connecting to %s