Million City lights in my eyes

Slijetanje…. iako izgledam kao savinuta slamka dok na najnemogučije načine izvijam vrat i glavu kako bih kroz mali prozor aviona uhvatila konture svog sanjanog otoka, na moju golemu sreću pilot okreće avion i pod nama odjednom zabljesne milijun svjetala. Pogledam Iana koji zuri kroz prozorsko okno i u njegovim  plavim okicama ugledam odsjaj grada koji se prostire ispod nas. Uhvaćeni trenutak kojem je ime sreća! Lotar i dalje spava, ali na moj mig otvara oči i nakon dugo vremena ne gađa me svojim mrzovoljom jer sam ga probudila već se onako dječji pretvara kao da je bio budan i ranije s veseljem gledajući ovaj blješteći tepih na koji se upravo spremamo sletjeti.

Pri izlasku iz aviona uobiočajena slika – kolone umornih ljudi i američka dobrodošlica: gdje idete, zašto idete, kako idete i da, zašto ono idete i kad odlazite? I na posljetku konačno Welcome to United States, ma’am! Ufffff….. Veni, vidi, vici!  Vani nas dočeka mrkli mrak. Krajičkom oka uočim crni auto i dva Afroamerikanca koji poput stršljana salijeću premorene putnike, pokušavaju ih utrpati u auto i pokupiti nešto dolara od ovoga aviona koji je upravo sletio. Sumnjivo pretpostavljam da je to taxi.. Poput bljeska vrati mi se slika Lotara i mene od prije par godina i našeg slijetanja u upravo ovako mrkloj noći kad su nas slična ova dva taxista onako blesave pokupili u svoj crni BMW i odveli iz zračne luke. Tek negdje nakon što sam smjestila torbu pored sebe i pogledala kroz prozor pa malo bolje u auto u kojem sjedimo – crna koža, neke čudne naljepnice i taxist koji po ničemu ne igleda tako – pogledam Lotara a on izbezumljeno gleda ispred sebe, psuje ispod glasa i bez prestanka ponavlja: “Koja sam ja budala, kako možeš sjest’ u ovakav auto, budalo glupa blesava…” Ok, skužila sam da je cilj što prije izaći iz auta i iz još jednog razloga – vozimo se već neko vrijeme a Empire State Building je nekako stalno na istoj udaljenosti samo mijenjamo kut gledanja. Ok, ovaj tip ili je kriminalac ili je jučer stigao u New York, registrirao taxi i nema blage veze kuda vozi, a još manje gdje se nalazi. Nakon teškog komunikacijskog kolapsa, bivamo izbačeni u nekoj mračnoj uličici u Queensu, mi i naši koferi. Nakon nekoliko trenutaka nailazi onaj poznati žuti newyorški taxi i napokon se osjećam sigurno. Nešto kao kod kuće.  Iskusno se nasmijem i pomislim – ne i ovaj put!

Random House ponudio nam je smještaj u nekom super hotelu u samom centru Manhattana, ali još jednom su prevagnuli moji djetinjasti sentimentalni razlozi i nas troje ponovno bivamo izbačeni u mračnoj uličici u Queesnsu, ovaj put nasreću blizu našeg starog hotela s jednim od najljepših pogleda na Manhattan. Nakon dolaska i doslovnog bacanja kofera u kut sobe, Ian se onesvijesti u snove, Lotar se baci na traženje WI FI lozinke, a ja po običaju kopam po torbi i tražim cigaretu koju ne smijem zapaliti nigdje u ovoj zemlji nepušenja. Sa strahom izlazim na balkon i stišćem se uz neki rub uz koji nema niti jednog sumnjivog priključka i zapalim cigaretu. U ovom stresnom trenutku u kojem očekujem oglašavanje vatrogasnog alarma, pogledam ispred sebe i ugledam ih. Neboderi koji svijetle. Osjetim se tako živom.

Welcome to the City – poželim sama sebi i čak uspijem bez stresa i s užitkom popušiti svoju cigaretu. Sutra je novi dan. Sutra je novi život. Dobrodošla.

good-night-quotes

Posted by

Moje ime je Jana Krišković Baždarić. Imam 35 godina i autorica sam bloga 33 etc. Blog se razvio iz dnevnika dviju mladih žena. Bele i mene. Jedna je stvarna, a druga nije. Nemojte me pitati koja je koja – jer to ne znam ni ja. Na ovom mjestu možete pronaći savjete kako ići naprijed u životu, kako krenuti prema svojim snovima. Sretna Belina priča će vam svakako biti od pomoći na tom putu. Belin i svoj dnevnik volim nazivati chick lit self helpom – ženskom literaturom sa začinom samopomoćnice. Bela juri prema svojim snovima, a što reći o meni? Najjednostavnije – ja sam ona koja uvijek nešto propitkuje. Otkad znam za sebe. Ona koja paralelno čita više knjiga i traga za odgovorima. Mogu vam reći – knjige su ih prepune. Otud se razvio i Bookhelp – moj mali projekt u kojem istražujem kada i na koji način vam neka knjiga može pomoći. Ponekad im se prepustite i vjerujte onima koji su promišljali o sličnim stvarima kao i vi. Uštedjet ćete na vremenu ako su došli do nekih odgovora prije vas. Mislim da se tako pojavila i Bela – kao odgovor na neka moja pitanja. Moj uspjeh je već u tome što se još uvijek pitam tko je izmišljeni lik u cijeloj ovoj priči – ona ili ja. Naposlijetku, nije ni važno – putujemo zajedno, a odgovor na ovo pitanje doći će kad budemo spremne. Putujte s nama. Čitajte. Propitkujte. Tražite odgovore. Živite život. Makar udvoje – sigurna sam da vas je najmanje toliko 🙂

Leave a Reply

Fill in your details below or click an icon to log in:

WordPress.com Logo

You are commenting using your WordPress.com account. Log Out / Change )

Twitter picture

You are commenting using your Twitter account. Log Out / Change )

Facebook photo

You are commenting using your Facebook account. Log Out / Change )

Google+ photo

You are commenting using your Google+ account. Log Out / Change )

Connecting to %s