Off we go… to the Promise Land!

Stojim ispred tako znanog izloga dok Ian ima svoj rušilački pohod po trgovačkom centru, a Lotar pokušava suspregnuti paru u nosu koja uvijek zaključa u trenucima poput ovih. Ja stojim ispred izloga i gledam u isti kofer u koji gledam uvijek dok prolazimo ovim trgovačkim centrom i maštarim kako će doći dan kada ću ući i zgrabiti ga zajedno sa svim pripadajućim malim torbicama koje idu uz njega, da ne spominjem onu za kozmetiku i ostali accessorize u svim oblicima. Stojim nepomično, polako dolazeći do svijesti da je taj dan došao. Stojim ispred izloga i iznenada provalim : ja ću kupiti ovaj kofer!!!

Gospodin koji je u tom trenutku prošao pored mene zacijelo je pomislio da nešto nije sasvim u redu sa mnom, ali potvrda ovog događaja morala je biti izgovorena na ovaj svečani način ispred omiljenog izloga.

Ulazim.

„Dobar dan. Molim vas, možete li mi pokazati kofer iz izloga na kojem je Minnie Mouse ispred Eiffelovog tornja? I da, sve pripadajuće torbice koje idu uz njega?“ – svečano zamolim prodavačicu. Dok se prodavačica udaljavala prema polici, uočila sam savršeni kofer za Iana koji sam odmah zabilježila na listu za kupnju. Poput flash backa u glavi su mi se pojavili Ian i Lotar koji se sada već vjerojatno po deseti put voze u liftu sa prvog na drugi kat i obrnuto. Obuzme me osjećaj blage nervoze dok pomislim na Lotara i njegovo neuspješno, trikovima podložno nagovaranje Iana da izađu iz lifta jer su se već dvadeset puta prebacili s prvog na drugi kat. Vidim i vrata lifta koja se bez obzira na taj pokušaj ponovno zatvaraju i lift još jednom kreće. Ianova fascinacija vožnjom u liftu jednostavno je prevelika.

Zaljubljeno promatram kofer i torbice koje mi se približavaju u rukama prodavačice i ispuštam nepredvidivi usklik: „Uzet ću ih sve!“ prije nego što smo  uopće i zbrojili koliko ih ima. „Uzet ću i onaj kofer za dječaka!“  Dok vadim svoju kreditnu karticu, razmišljam na koji ću način dopremiti sve ove stvari do auta, a iza sebe začujem poznato hihotanje. Prije nego što sam se uspjela okrenuti Ian je već čeprkao po policama, a Lotar je sa očiglednim šokom u pogledu, bez komentara počeo iznositi kofer i torbe iz trgovine.

Minnie je napokon sa mnom! Uskliknula sam u sebi i držeći Iana za ruku užurbano krenula za Lotarom prema parkiralištu.

dreambig_2560x1440.jpg

Premorena, donoseći dvije čaše vina za Lotara i mene, rušim se na stolicu skrenuvši pogled na poslagane kofere u hodniku. Cijela četa kofera i torbi spremno čeka sutrašnje jutro i početak naše pustolovine prema New Yorku. Poput kratkog bljeska, glavom mi proleti svo ono vrijeme u kojem sam maštala  o ovoj večeri, o sutrašnjem danu. Pogledavši u Lotara u tom treutku, na njegovom licu prepoznam duboko razumijevanje za moje misli. Obuzme me duboka zahvalnost za sve što je bilo i za sve što će biti. Za sva jutra i moje šetnje prema poslu, za sve dobre misli, za sva iskrena stremljenja, predano vjerovanje, uzbudljivo iščekivanje i toplu zahvalnost. Za sve što je vodilo ovoj večeri. Čudesan je svemir u nama.

Nakon puna tri sata sna prenuo me zvuk oceana i ptica sa mobitela najavljujući polazak. Nakon najsavršenije pripreme za put ikad, zaista smo kao u video igrici uskakali u odjeću i obuću te uzimali sve potrebne stvari po stanu kao da za to dobivamo bodove. Pala mi je napamet ona jabučica koja u igrici bljesne nakon što si je pokupio putem. To smo bili mi toga jutra. Savršeno odigrana video igra.

Vidim Iana kako trčkara prema autu s najnovijom NY kapicom na glavi, a Lotar kao i obično pokušava smjestiti hrpu stvari i torbi u naš auto-veteran. Dok ih pokušavam sustići, još jednom pogledam mail koji je stigao od Tima sinoć u kojem želi sretan i siguran put. To je to! Čekaju nas!

Krećemo…

avion.jpg

Posted by

Moje ime je Jana Krišković Baždarić. Imam 35 godina i autorica sam bloga 33 etc. Blog se razvio iz dnevnika dviju mladih žena. Bele i mene. Jedna je stvarna, a druga nije. Nemojte me pitati koja je koja – jer to ne znam ni ja. Na ovom mjestu možete pronaći savjete kako ići naprijed u životu, kako krenuti prema svojim snovima. Sretna Belina priča će vam svakako biti od pomoći na tom putu. Belin i svoj dnevnik volim nazivati chick lit self helpom – ženskom literaturom sa začinom samopomoćnice. Bela juri prema svojim snovima, a što reći o meni? Najjednostavnije – ja sam ona koja uvijek nešto propitkuje. Otkad znam za sebe. Ona koja paralelno čita više knjiga i traga za odgovorima. Mogu vam reći – knjige su ih prepune. Otud se razvio i Bookhelp – moj mali projekt u kojem istražujem kada i na koji način vam neka knjiga može pomoći. Ponekad im se prepustite i vjerujte onima koji su promišljali o sličnim stvarima kao i vi. Uštedjet ćete na vremenu ako su došli do nekih odgovora prije vas. Mislim da se tako pojavila i Bela – kao odgovor na neka moja pitanja. Moj uspjeh je već u tome što se još uvijek pitam tko je izmišljeni lik u cijeloj ovoj priči – ona ili ja. Naposlijetku, nije ni važno – putujemo zajedno, a odgovor na ovo pitanje doći će kad budemo spremne. Putujte s nama. Čitajte. Propitkujte. Tražite odgovore. Živite život. Makar udvoje – sigurna sam da vas je najmanje toliko 🙂

Leave a Reply

Fill in your details below or click an icon to log in:

WordPress.com Logo

You are commenting using your WordPress.com account. Log Out / Change )

Twitter picture

You are commenting using your Twitter account. Log Out / Change )

Facebook photo

You are commenting using your Facebook account. Log Out / Change )

Google+ photo

You are commenting using your Google+ account. Log Out / Change )

Connecting to %s