Congratulations… to me!

U petak, nekoliko minuta prije nego što sam namjeravala otići s posla, posljednji put sam otvorila pretinac svoje elektroničke pošte. Na očekivano neočekivani način boldano ime Tima Rogersa kao pošiljatelja izazvalo je kod mene reakciju da sam se srušila na stolicu u kaputu, a torba i vrećice koje sam ispustila iz ruku nemarno su se nanizale po podu poput domino kocki.

Ok, udahni.  Diši prije nego otvoriš poštu. Diši!!!

Dok sam hvatala zrak i pravila se da dišem, moja ruka je, kao odvojena od ostatka mog tijela,  poletjela i otvorila poruku.

“Dear Bela,

You already know that you are chosen among 10 peole and will have opportunity to write for our magazine WBC (Weekly Break in the City).  We are excited as you are (i suppose) and think that it would be best if you could come to NY by the end of the year. As we are already in December, i guess we will see each other very soon. Of course, if you are willing to come. Don’t worry about travel expenses, that is our concern, just let me know what date is acceptable for you so we can plan your visit and meetings. Details later, also!

Hope you’ll have a great Friday,

Best wishes,

Tim”

U tom trenutku svečane tišine, začuo se samo zvuk papirnate vrećice koja se napokon prevrnula na pod nakon desetminutnog naginjanja uz stolicu.

Pogleda zalijepljenog za ekran, lijevom rukom sam grčevito tražila mobitel u torbi budući da je moja desna ruka i dalje bez razloga bila zalijepljena za računalni miš. Ne gledavši u mobitel kako bih provjerila koga uopće zovem, pritisnula sam zelenu slušalicu nadajući se da se dobro sjećam tko je posljednji s kim sam danas razgovarala.

„Bok, evo upravo odlazim s posla. Promjena plana. Ne idemo u kupovinu, ne idemo kod staklara, i ne idemo kod veterinara. Idemo na čašu vina, dvije, ili tri…  Požuri se, čekam te u kafiću.“

Oprezno sam isključila računalo i kao u nekoj magli mahnula kolegici promrljavši: „Vidimo se u ponedjeljak!“ i izjurila iz zgrade prema obližnjem kafiću. U tom trenutku sam vidjela samo svoje cipele koje su jurile prema kafiću i sjetila se pjesme koju sam bezbroj puta pjevušila i mrmljala na putu prema poslu. Znam da se ona odnosi na čizme koje će gaziti po nekom muškarcu, ali ja sam ipak tog muškarca zamijenila gradom o kojem sam razmišljala i zamišljala da ću se u nekom sretnom trenutku nekom sretnom prilikom u svom životu naći u njemu i svojim čizmama nemilice gaziti njegovim pločnicima.

“Heeej!” – povikala sam ugledavši Lotara koji je sjedio za šankom i kao i obično bio već u odmakloj raspravi s konobarom oko nekih lokalnih pitanja.

Nakon što sam jedva sjela na barsku stolicu i pokušala uredno složiti svoje vrećice  po podu, pričekavši da se rasprava ozmeđu Lotara i konobara o budali gradnačelniku privede kraju, pomislila sam  kako je pravo vrijeme da otpustim kočnice i danas pošteno proslavim. Ovako izgleda dan prepun uzbuđenja. Pogledam na sat i shvatim da je 5 sati i da je Areta upravo izašla iz ureda. Šaljem viber da skrene u kafić i naručujem joj čašu vina. Sigurno će doći.

Nakon što je konobar otišao za svojim poslom, pogledam Lotara i provalim – “Idemo u New York!” Već pripremljenih odgovora na bujicu racionalnih pitanja koja će me preplaviti s njegove strane, uspijevam ovu sretnu vijest i poruku od Tima ugurati u prvi plan i posvetiti se čistom veselju i slavlju.

Areta proviruje u kafić, a ja zgrabim njenu čašu vina i pomašem u našem smjeru. Jedva sam joj dopustila da se onako zamotana u kaputu i šalu domogne barske stolice i u jednom dahu počela prepričavati današnju sretnu vijest.

„Dobila sam poziv, putujemo u New York. Sjećaš li se Sally Pollack, Tima i priče oko onog časopisa, e pa…“

Moj život se iznenada u tom trenutku pretvorio u filmsku scenu u kojoj se udaljujemo iz kadra, a nakon nekog vremena se vidimo kroz prozor kafića kao u nekoj lijepoj sumaglici, a naš razgovor se pretvara u neku genijalnu pjesmu. Onaj koji gleda film pomisli… „Ahhh, kako je to lijepo…. „, skrene pogled na neopeglano brdo robe, shvati da je film gotov i potajno još jednom poželi da se i u njegovom životu jednom dogodi ovakva scena. Znam koliko sam ja to željela, zato me sada i gledate u ovoj savršenoj zadnjoj filmskoj sceni nasmijanu kroz prozor kafića, moje riječi se stišavaju, a kadar preuzima genijalna pjesma…

Jer sam znala… što želim.

Posted by

Moje ime je Jana Krišković Baždarić. Imam 35 godina i autorica sam bloga 33 etc. Blog se razvio iz dnevnika dviju mladih žena. Bele i mene. Jedna je stvarna, a druga nije. Nemojte me pitati koja je koja – jer to ne znam ni ja. Na ovom mjestu možete pronaći savjete kako ići naprijed u životu, kako krenuti prema svojim snovima. Sretna Belina priča će vam svakako biti od pomoći na tom putu. Belin i svoj dnevnik volim nazivati chick lit self helpom – ženskom literaturom sa začinom samopomoćnice. Bela juri prema svojim snovima, a što reći o meni? Najjednostavnije – ja sam ona koja uvijek nešto propitkuje. Otkad znam za sebe. Ona koja paralelno čita više knjiga i traga za odgovorima. Mogu vam reći – knjige su ih prepune. Otud se razvio i Bookhelp – moj mali projekt u kojem istražujem kada i na koji način vam neka knjiga može pomoći. Ponekad im se prepustite i vjerujte onima koji su promišljali o sličnim stvarima kao i vi. Uštedjet ćete na vremenu ako su došli do nekih odgovora prije vas. Mislim da se tako pojavila i Bela – kao odgovor na neka moja pitanja. Moj uspjeh je već u tome što se još uvijek pitam tko je izmišljeni lik u cijeloj ovoj priči – ona ili ja. Naposlijetku, nije ni važno – putujemo zajedno, a odgovor na ovo pitanje doći će kad budemo spremne. Putujte s nama. Čitajte. Propitkujte. Tražite odgovore. Živite život. Makar udvoje – sigurna sam da vas je najmanje toliko 🙂

Leave a Reply

Fill in your details below or click an icon to log in:

WordPress.com Logo

You are commenting using your WordPress.com account. Log Out / Change )

Twitter picture

You are commenting using your Twitter account. Log Out / Change )

Facebook photo

You are commenting using your Facebook account. Log Out / Change )

Google+ photo

You are commenting using your Google+ account. Log Out / Change )

Connecting to %s