Story of St. Nicolas

Iako još nisam dobila vijesti od Tima i naznaku kada započinjemo s velikim spremanjem za New York, prikupila sam sve, baš sve šarene knjige o New Yorku i u retro stilu započinjem sa velikim pripremama. U međuvremenu sam se morala pretvoriti u Sv. Nikolu i opskrbiti čizmicu, ma zapravo cijeli prozor šarenim paketima i najfinijim čokoladama da bih stvorila čudo kad se Ian sljedeće jutro probudi. Uvijek je dobro pripremati čuda!

S velikom šalicom čaja u ruci, u predvečerje Sv. Nikole shvatila sam da zapravo jako malo znam o tom starčiću, pa sam ga prigodno, odlučila malo proguglati. Budući da se moj mali Ian približava dobi svjesnosti o nekim čudnovatim danima u kojima netko donosi poklone, na mom prozoru nakon dugo godina stoji čizmica (ovog puta jedna jako mala) i željno iščekuje i očekuje. Što iščekuje i zašto?

Priča kaže….

Davno, davno u gradu Patari u Maloj Aziji u 3. st. živjeli su muž i žena. Bijahu jako bogati, ali ne mogahu imati djece. Toliko su željeli dijete da im je na kraju Bog podario malog Nikolu koji je ubrzo ostao sam, nakon njihove smrti. Mali Nikola postaje svećenik, a nakon godina samačkog života u Palestini, vraća se u Miru gdje postaje biskup nakon smrti nasljednika njegovog strica biskupa.

U blizini kuće Nikolinih roditelja, živio je čovjek koji je nakon gubitka carske službe izgubio i sav svoj imetak i bogatstvo. Živo je sam sa  tri kćeri koje su bile spremne za udaju. Kako nije imao imetka da im podari dobar miraz za udaju, iz očaja odluči prodati ljepotu i mladost svojih kćeri te tako zaraditi za miraz. Saznavši za očevu namjeru, očajne sestre pomolile su se Bogu da ih izbavi iz zla i sačuva njihovu čast i poštenje.

Saznavši za namjere očajnog oca, Nikola odluči pomoći. U vreću ubaci zlatnike, noću se prišulja do njihove kuće i potajno ubaci zamotane zlatnike kroz prozor. Začuđen pronađenom velikom svotom novaca, otac odluči časno udati jednu kćer osiguravši joj od tih zlatnika dobar miraz. Kad se to dogodilo i drugi put, otac odluči časno udati i svoju drugu kćer. Sada već znatiželjan, otac odluči potajice pričekati da vidi tko to ubacuje vreće sa zlatnicima kroz njihov prozor. Vidjevši oca kako čeka, Nikola se popne na krov i ubaci zlatnike kroz dimnjak kako ga otac ne bi vidio. Kako su se na ognjištu sušile čarape, zlatnici su upali u njih i tako otac uda i svoju treću kćer.

Ti davni zlatnici koji su kroz dimnjak upali u čarape koje su se sušile na ognjištu razlog su zašto mi danas stavljamo čizmice na prozor i zašto kupujemo one lijepe crvene čarape i punimo ih poklonima.

Odlučna sam da mi se priča svidjela, upravo zbog toga što volim svaku priču koja ima sretan kraj i jer je bogatstvo uvijek otkriti neku novu priču u kojoj se ispunjavaju želje i gdje se pojavljuje čudesan netko tko riješava probleme i poteškoće.

Ja volim bajke, a potrudit ću se da ih voli i moj mali Ian. Bajka je i Sv. Nikola i Djed Božičnjak, sve su to divne bajke pune simbolike. Svi mi koji imamo želje zapravo svakog dana u mislima stavljamo čizmicu na prozor. Zapamtite, nije bitno kako će se nešto dogoditi, ono što srcem želite, naći će načina da se dogodi. Isto je i sa čizmicom. Ujutro će biti puna darova, netko će naći put do nje, nije bitno jesam li to bila ja ili sv. Nikola.

stockings_were_hung

Mislim da je djetinjstvo pravo vrijeme kada djecu moramo učiti da moraju čvrsto vjerovati u ono što žele, ohrabrivati ih i poticati na tom putu. Tko smo mi da im krademo snove zato jer moraju biti razumni i razboriti?! Jedino što je razumno je znati što želiš, biti svjestan samoga sebe i ići putem koji ti je namijenjen bez da te netko uporno pokušava strpati u kutiju šibica dok jednoga dana ne počneš ulaziti u nju samovoljno a da se uopće ne sjećaš kada i kako se to dogodilo.

Želim vam svima sretnog Sv. Nikolu, uvijek je dobro kad nas netko podsjeti da se želje ostvaruju i čuda događaju. Potrebno je samo vjerovati, pomislim i pogled mi skrene na sve one knjige o New Yorku koje stoje na mom stolu. Da, definitivno! Vjerovati…

Posted by

Moje ime je Jana Krišković Baždarić. Imam 35 godina i autorica sam bloga 33 etc. Blog se razvio iz dnevnika dviju mladih žena. Bele i mene. Jedna je stvarna, a druga nije. Nemojte me pitati koja je koja – jer to ne znam ni ja. Na ovom mjestu možete pronaći savjete kako ići naprijed u životu, kako krenuti prema svojim snovima. Sretna Belina priča će vam svakako biti od pomoći na tom putu. Belin i svoj dnevnik volim nazivati chick lit self helpom – ženskom literaturom sa začinom samopomoćnice. Bela juri prema svojim snovima, a što reći o meni? Najjednostavnije – ja sam ona koja uvijek nešto propitkuje. Otkad znam za sebe. Ona koja paralelno čita više knjiga i traga za odgovorima. Mogu vam reći – knjige su ih prepune. Otud se razvio i Bookhelp – moj mali projekt u kojem istražujem kada i na koji način vam neka knjiga može pomoći. Ponekad im se prepustite i vjerujte onima koji su promišljali o sličnim stvarima kao i vi. Uštedjet ćete na vremenu ako su došli do nekih odgovora prije vas. Mislim da se tako pojavila i Bela – kao odgovor na neka moja pitanja. Moj uspjeh je već u tome što se još uvijek pitam tko je izmišljeni lik u cijeloj ovoj priči – ona ili ja. Naposlijetku, nije ni važno – putujemo zajedno, a odgovor na ovo pitanje doći će kad budemo spremne. Putujte s nama. Čitajte. Propitkujte. Tražite odgovore. Živite život. Makar udvoje – sigurna sam da vas je najmanje toliko 🙂

Leave a Reply

Fill in your details below or click an icon to log in:

WordPress.com Logo

You are commenting using your WordPress.com account. Log Out / Change )

Twitter picture

You are commenting using your Twitter account. Log Out / Change )

Facebook photo

You are commenting using your Facebook account. Log Out / Change )

Google+ photo

You are commenting using your Google+ account. Log Out / Change )

Connecting to %s