Dear Sally

Postoji jedan dio na putu do mog posla koji uvijek najranije u jeseni pruži doživljaj intenzivnog, a opet nježnog crvenog lišća. Lišća koje je na kraju svog puta, a izgleda tako svježe kao da je na samom početku. Čarobno je to koliko je oko nas puno suprotnosti najdublje simbolike.

Hm… osmijeh na licu možda je opet primjetio netko od prolaznika, ali upravo sam se veselila novom danu udišući obećavajuću svježinu u zraku. Ok, priznajem, kao i svakog jutra pitala sam se kad ću zaista osjetiti  slobodu kao tih pola sata ujutro prije nego što zakoračim u ciklus osmosatnih obveza. Iako, sve mi bolje ide i tijekom tih osam sati, u svom uredu koji sam napokon očistila od suvišnih stvari i sama sebi pružila nekoliko puta odmor, tišinu i poneku ludu zamisao između slanja nekog e-maila i telefonskog poziva s kolegicom.  Moram priznati, polako uspijevam uvesti red u svoj dan!

Iako vrlo tiho, na mom računalu svira Et Last Ette James, a ja otvaram svoj poštanski pretinac.

Bela’s mail box

New message recieved… ne opet! Taman sam šefu poslala zadnju verziju  već tri puta ispravljenog projekta. Nije moguće da sam ponovno zaboravila staviti neki zarez ili sam stavila krivi prored između zaglavlja i teksta i da ću ponovno morati slušati predavanja o poslovnom pisanju….

Zakoračivši u svoju drugu stvarnost, dogodila se neočekivana, a opet toliko očekivana stvar.

Pošiljatelj Random House Publishing? Subject: Interview with main secretary – Blog 33 etc.

Pomislila bih odmah da je riječ o spamu, ali odakle baš u predmetu naziv mog bloga? Otvaram e-mail i čitam u opreznom i nedefiniranom iznenađenju sadržaj poruke. U potpisu godpođa Sally Pollack potražuje sa mnom razgovor putem Scypea o mom blogu… Njihov, kako ga naziva, lovac na zanimljive blogove, uvrstio je moj blog na listu 10 zanimljivih blogova novih sadržajnih trendova sa potencijalno dobrom perspektivom. Prekida me telefonski poziv kolegice koja me sva uzrujana pita u kojem roku smo trebali završiti projekt za smanjenje troškova nabave, koji je naravno prošao. Čitajući u nevjerici i dalje svoju poruku od Sally Pollack istovremeno joj odgovaram na pitanje i spuštam slušalicu. Predamnom i dalje nepomično stoji poruka gospođe Sally Pollack i njezin zahtjev za razgovorom. Predloženi termin – preksutra u 18 sati. Zbog vremenske razlike, jasno, u New Yorku je tada podne.

Zatvaram poštu i krećem prema prostoriji za odmor po čaj i odjednom osjećam toplinu koja mi se svakim korakom pojačava u prsnom košu. Jesam li to umislila? U panici, s čajem u ruci trčim natrag prema uredu i mahnito otvaram svoj poštanski pretinac, ali poruka je i dalje ovdje, u mojoj primljenoj pošti.

Drhtavih ruku počinjem pisati odgovor. Da se služim tipkaćom mašinom, u kutu ureda sada bi stajala piramida bačenih papira podsjećajući na scene u filmovima u kojima pisac nema inspiracije, a papiri iz tipkaće mašine namjerno promašuju koš za smeće. Moja inspiracija sakrila se pred nevjericom. Ipak, uspijevam napisati potvrdan, šarmantan, ali odmjereni odgovor.

Messagge sent!

17 je sati. Izlazim iz firme i u čudu primjećujem kako nakon dugo vremena zrak koji me dočekuje dok otvaram vrata podsjeća na onaj jutarnji i njegovu obećavajuću svježinu. Svježinu novog početka.

Posted by

Moje ime je Jana Krišković Baždarić. Imam 35 godina i autorica sam bloga 33 etc. Blog se razvio iz dnevnika dviju mladih žena. Bele i mene. Jedna je stvarna, a druga nije. Nemojte me pitati koja je koja – jer to ne znam ni ja. Na ovom mjestu možete pronaći savjete kako ići naprijed u životu, kako krenuti prema svojim snovima. Sretna Belina priča će vam svakako biti od pomoći na tom putu. Belin i svoj dnevnik volim nazivati chick lit self helpom – ženskom literaturom sa začinom samopomoćnice. Bela juri prema svojim snovima, a što reći o meni? Najjednostavnije – ja sam ona koja uvijek nešto propitkuje. Otkad znam za sebe. Ona koja paralelno čita više knjiga i traga za odgovorima. Mogu vam reći – knjige su ih prepune. Otud se razvio i Bookhelp – moj mali projekt u kojem istražujem kada i na koji način vam neka knjiga može pomoći. Ponekad im se prepustite i vjerujte onima koji su promišljali o sličnim stvarima kao i vi. Uštedjet ćete na vremenu ako su došli do nekih odgovora prije vas. Mislim da se tako pojavila i Bela – kao odgovor na neka moja pitanja. Moj uspjeh je već u tome što se još uvijek pitam tko je izmišljeni lik u cijeloj ovoj priči – ona ili ja. Naposlijetku, nije ni važno – putujemo zajedno, a odgovor na ovo pitanje doći će kad budemo spremne. Putujte s nama. Čitajte. Propitkujte. Tražite odgovore. Živite život. Makar udvoje – sigurna sam da vas je najmanje toliko 🙂

Leave a Reply

Fill in your details below or click an icon to log in:

WordPress.com Logo

You are commenting using your WordPress.com account. Log Out / Change )

Twitter picture

You are commenting using your Twitter account. Log Out / Change )

Facebook photo

You are commenting using your Facebook account. Log Out / Change )

Google+ photo

You are commenting using your Google+ account. Log Out / Change )

Connecting to %s